Energetska tranzicija – zašto?

Hoćemo li moći nastaviti koristiti energetske sisteme koji se zasnivaju na fosilnim gorivima?

Prema BP-jevom statističkom pregledu svjetske energije, u 2014. godini udio fosilnih goriva (nafta, ugljen, zemni plin) u potrošnji energije na svijetu iznosio je 86%.

Fosilna su goriva nastala raspadanjem mrtvih organizama, odnosno biljaka i životinja. Internetska stranica ScienceDaily definira ih kao zakopane, zapaljive, geološke taloge organskog materijala nastalog raspadanjem biljaka i životinja koji se zbog izloženosti toplini i pritisku u Zemljinoj kori tijekom stotina milijuna godina pretvorio u sirovu naftu, ugljen, zemni plin i tešku naftu.

Nafta, ugljen i plin koje danas koristimo (u sve većim količinama) počeli su nastajati prije nego što su ljudi hodali po površini planeta!

Nismo ih koristili veći dio svoje povijesti. Na geološkoj ljestvici vremena počeli smo ih iskorištavati tek nedavno kad je započela industrijska revolucija i kad je izumljen parni stroj (i razvio se prijevoz, električna struja itd.). Međutim, u samo 150 godina uspjeli smo potrošiti ogromnu količinu fosilnih goriva.

Brzo iscrpljivanje zaliha izvora je neizbježno i, iako rezultati variraju od jednog do drugog istraživanja, mogućnost potrošnje svih zaliha nafte i plina unutar ovog stoljeća itekako je realistična.

Klimatske promjene: prijetnja našem planetu i društvima

Iscrpljivanje zaliha fosilnih goriva ipak nije najveći problem kad radi o energiji. Izgaranje fosilnih goriva bilo je i ostalo odgovorno za masovne emisije stakleničkih plinova u atmosferu, pogotovo ugljikovog dioksida (CO2), kao i za velika zagađenja zraka, tla i vode.

Sve intenzivniji efekt staklenika između ostalog dovodi do povećanja temperatura, podizanja razine mora, važnih promjena u kontekstu padalina i smjera vjetra, pojačanja ekstremnih klimatskih pojava, otapanja ledenih kapa i remećenja ekosustava.

Ove posljedice imaju negativni utjecaj na naša društva, pogotovo ako se radi o ranjivim urbanim naseljima uz obale budući da se toplinski udari i suše češće javljaju u područjima koja se suočavaju s nestašicom vode. Istovremeno, zalihe vode sve su manje zbog sve veće upotrebe, zagađenja, ulijevanja slane u pitku vodu u obalnim područjima, otapanja ledenjaka i ledenih kapa. Zbog toga bi se moglo dogoditi i da neki otoci nestanu uslijed dizanja razine oceana, ekstremne klimatske pojave mogle bi dovesti do značajnih razaranja, novi klimatski uvjeti mogli bi utjecati na poljoprivrednu proizvodnju itd. Iz ovih se razloga može očekivati i nestašica hrane, bolesti uzrokovane klimatskim promjenama, porast stope smrtnosti zbog prirodnih katastrofa i ogromne migracije ljudi.

Energetska tranzicija nije izbor… ali pruža mnoge mogućnosti

Sva predviđanja ukazuju na to da će ove posljedice biti sve jače u budućnosti i to do razina koje bi jako brzo mogle postati neodržive. Zbog ovoga se međunarodna zajednica svake godine sastaje u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih Naroda o promjeni klime (UNFCCC) da bi pokušala pronaći zajednički odgovor na ovaj globalni problem. Prvi univerzalni sporazum o klimi postignut je 2015. godine tijekom 21. Konferencije stranaka UNFCCC-a (COP21) u Parizu kada je postavljen cilj zadržavanja globalnog zatopljenja ispod 2°C do kraja ovog stoljeća. Veliki je broj zemalja od tada odobrio i potpisao ovaj sporazum koji je sada već na snazi.

Procjene su pokazale da bismo dvije trećine do tri četvrtine svih poznatih zaliha fosilnih goriva trebali ostaviti u tlu da bi se dosegnuo cilj od 2°C i da bi se izbjegle dramatične posljedice. Ali, suprotno tome, potrošnja fosilnih goriva i dalje je u porastu, a nove se zalihe konstantno otkrivaju i traže.

U ovim bi okolnostima naš preostali „ugljikov budžet“, odnosno količina CO2 koju bismo smjeli otpustiti bez prelaska granice od 2°C, mogao biti iskorišten u nešto više od dva desetljeća (važno je napomenuti da molekule ugljikovog dioksida u atmosferi imaju životni vijek od oko 100 godina).

S obzirom na to koliko nam ozbiljnu prijetnju klimatske promjene i zagađenje predstavljaju bez obzira na smanjenje zaliha fosilnih goriva, nemamo drugog izbora nego promijeniti naš energetski model. Dok neke brine budućnost naše djece kad pričamo o ovom problemu, mnoga nas dramatična događanja u svijetu mogu podsjetiti da su se promjene već počele događati… I da moramo djelovati odmah – za naš planet i za sebe.

Postoji i pozitivna strana priče, a to je da ima i drugih opcija koje nam pružaju ogromne mogućnosti po pitanju održive energije i niskougljičnog razvoja. Ako želite početi ili nastaviti mijenjati stvari na bolje, projekt C4ET pružit će Vam materijale koji će Vas voditi kroz sve korake tog procesa.

©2017 C4ET 

This project has been funded with support from the European Commission.
This website reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use 
which may be made of the information contained therein.

Project code: 2015-1-FR01-KA204-015349

or

Log in with your credentials

or    

Forgot your details?

or

Create Account